Stambeni kompleks u ulici Dr Ivana Ribara

 

 

Beograd, Srbija 

 

 

Konkurs za idejno

arhitektonsko i urbanističko

rešenje

  

 

Autori:

Branislav Mitrović, dia

Jelena Perović, dia

Jelena Kuzmanović, m.arch

Biljana Apostolović, dia

  

Sadradnici:

Ognjen Krašna, m.arch

Katarina Tešić, dia

Dragana Grahovac, m.arch

Jelena Ugrešić, dia

Milica Lambrin, m.arch

Aleksandra Praštalo, m.arch

Ghida Hashisho, student

Shereen Amarin, student

Nemanja Zimonjić, m.arch

Živorad Đorić, arh. tehn. 

 

Konsultant:

Siniša Tatalović, dia

 

3d prezentacija:

Žarko Uzelac, dia

 

Projektovano: 2011.

 

Procesu projektovanja, pored uobičajene analize urbanističkih parametara neposrednog okruženja, prethodila je debata u okviru tima o širem kontekstu. Svest o karakteru „zadatog mesta“, kao finog uzorka Novog, netaknutog Beograda iz 1948.godine, stvorila je entuzijazam – prilika da se pronađe sopstvena interpretacija „blokovskog stanovanja“.

Konkretna situacija se tretira u kontinuitetu na relaciji: čovek – kuća – aktivnosti. Stav je da treba izbeći tretman grada, te kuće kao njegove „jedinične mere“ – u smislu stvari, predmeta koji se može reprodukovati. Odnos prema gradu kao procesu, a samim tim i njegovim korisnicima, bio je osnovna direkcija prilikom definisanja zadate stambene celine.

Ideja je, od samog početka, stvoriti mesto sa kojim će se njegovi korisnici nedvosmisleno identifikovati; ne u smislu krute strukture, predefinisane, kojoj će se prilagođavati, već one koja će se formirati i menjati sa njihovim potrebama i načinima korišćenja. Upravo takav, kontinuiran i povratan proces je pretpostavka za stvaranje ugodnog ambijenta.

Urbanističkom postavkom novog bloka nije nameravan ekces u prostoru. Ideja je uklopiti se na najbezbolniji način po novi ambijent, ali sa drugačijom interpretacijom korišćenja bloka i ponašanja u njemu. Otuda proističe i postavka lamela u zadatim granicama, kao i javnog-intimnog prostora među njima.

Artikulacija gabarita duž glavne ulice Dr Ivana Ribara, u nekom smislu predstavlja naklon „novobeogradskom redu“. Forma je stroga, geometrijski svedena, sa rigidnim podelama i otvorima. Tako, ona korespondira sa okruženjem. Sa unutrašnje strane, ona ima potpuno drugačiji karakter. Kao kakav omotač, okuplja druge objekte u finom redu i svojom drugačijom artikulacijom, zajedno sa njima stvara novi ambijent.

Uvođenje tzv. zelene transverzale ili bolje rečeno „kičme internih dešavanja“ u vidu komforno dimenzionisane komunikacije sa zelenilom, natkrivenim galerijama, vezama i lokalnim mestima okupljanja, uspostavlja drugačiji karakter. Takvim konceptom, prvenstveno se poboljšava kvalitet stanova, konkretno njihove orijentacije. Upravo navedeni zeleni i aktivan prostor nudi „drugu stranu“, onu koja ne opstaje u standardnom dvotraktu. To praktično i jednosobnim stanovima nudi dvostranu orijentaciju, a samim tim bolju organizaciju stambenog prostora i kvalitetnije ambijente. Dakle, komunikacija nije samo svedena na šest, strateški postavljenih vertikalnih komunikacija, već i po navedenim nivoima prostorne strukture.

Jak ulični front koji „obavija“ unutrašnjost bloka je na pojedinim mestima prošupljen; to su naznake komunikacije sa spoljnom sredinom i jasan stav da se izbegava hermetična struktura, introvertna i neaktivna prema okruženju. Utisku ekstrovertnosti doprinose i komercijalni sadržaji u prizemlju glavne lamele. Time se podiže nivo javnosti čitavog poteza i posredno naglašava ambijentalnost unutrašnjosti bloka – „parcijalni centri“ na   spratovima u zoni komunikacije i intimni zeleni ambijenti u parteru.

Međuprostori, atrijumi između gabarita su prozračni, beli, sa akcentima u boji, te čine da prostor odiše otvorenošću. Oni ne smeju biti prolazni, naprotiv – moraju zadržavati korisnike da ih aktivno koriste i borave u njima. Ujedno, predstavljaju nagoveštaj za ugodne ambijente unutar samih stambenih jedinica.

Mogu se definisati tri nivoa „javnosti“: po spratovima – parcijalni centri, aktivan parter na koti 1.20m i „zeleni javni prostor“ koji izlazi iz partera oivičene parcele, a predviđa aktivan, rekreativni prostor.

Posebna pažnja je posvećena vizurama iz unutrašnjih lamela. Prostornim proverama se dolazi do podatka da najveći broj stambenih jedinica, i u samom središtu parcele, ima vizuelni kontakt sa širim okruženjem.